Posljednje veliko natjecanje klase IOM na svjetskoj sceni za 2023. godinu bilo je 1. Prvenstvo Sjeverne Amerike. Jedrilo se na Floridi od 12. do 16. prosinca, tamo nas je predstavljao Zvonko Jelačić a nakon što je osvojio naslove Europskog prvaka i prvaka Južne Amerike osvojio je i naslov prvaka Sjeverne Amerike!
Službeno je riječ o prvenstvu koje se odnosi na SAD, Kanadu, Bahame, Barbados i Portoriko, a uz predstavnike ovih država na regati su nastupili još i jedriličari iz Novog Zelanda, Australije, Čilea, Švedske, Brazila i naravno, Hrvatske.
Jedrilo se u mjestu Hobe Sound. Riječ je o malenom jezeru koje je smješteno na privatnom posjedu udaljenom od naseljenih mjesta. Ta zona nije bila pokrivena mobilnim signalom, tako da nije bilo prijenosa u živo na koje smo naviknuli na ostalim kontinentalnim prvenstvima. Zato su se snimali pojedinačni plovovi i naknadno objavili na YouTubeu.
Foto: Jackeline Brignoni De Miller
To nije smetalo da se prijave svi najbolji IOM jedriličari Sjeverne Amerike, jer je ipak jedrenje najvažnije, a sve ostalo je samo dobrodošao zanimljivi dodatak. S druge strane malo je šteta što publika nije imala prilike u živo pratiti situaciju na regatnom polju, jer su u floti uz standardna imena imali dvojac koji bi privukao pažnju na bilo kojoj regati. Na neki način su preuzeli svjetla reflektora, ali s druge strane sigurno su i privukli pažnju mnogih na klasu IOM i pokazali da nije riječ o nekoj igri odraslih dječaka, već o ozbiljnom jedrenju koje je skalirano na jedan metar.
Spomenuti dvojac možete vidjeti na naslovnoj fotografiji gdje su se fotografirali u društvu suosnivača SailboatRC-a, Zvonka Jelačića i Josipa Marasovića. Lijevo je Bruce Farr, jedan od najboljih jedriličarskih dizajnera u povijesti, a desno je jedan od najboljih svjetskih jedriličara uopće - Ken Read, aktualni predsjednik North Sailsa.
Treba li isticati da su obojica jedrili s Kantunom 2?
Isto kao i kad sam išao u Čile i ovog puta samo sam naručio brod u SailboatRC. Rekao im da ga spakiraju i pravac na avion. Ovo sam morao reći, jer me često pitaju da li ja jedrim uvijek s istim brodom. Jedino što je isto je da mora biti zelene boje, jer sam se naviknuo na to :)
Ja i Josip smo za razliku od putovanja u Čile, kad sam doputovao direktno na start, ovog puta stigli par dana ranije. Htio sam se dobro pripremiti i da nisam pod pritiskom jet lag-a.
Također sam prije početka Prvenstva imao zakazano održavanje dvodnevnog masterclass-a na kojem je bilo nazočno petnaestak sudionika i tako da mi je program bio popunjen sve do ponedjeljka kad smo imali premjeravanje.
Na početku regate imali smo laganije vjetrove, a kasnije je išlo sve jače i jače.
Na regati su sudjelovali i Bruce Farr i Men Read, ljudi za koje mislim da ih ne treba posebno predstavljati.
Ken Read me ugodno iznenadio sa stupnjem pripremljenosti i normalno, s njegovim nivoom jedrenja. Ne treba niti spominjati da je riječ o daleko najboljem jedriličaru koji se nalazio u regati, samo što nije toliko upoznat s modelima kao ostali.
Slično je jedrio kao i Tomislav Bašić kad jedri s nama u Hrvatskoj. Kad izbije naprijed više ga nitko ne može uhvatiti... jer predviđa sve što će se dogoditi i reagira na vrijeme. A s druge strane kad nije u prvom redu, kad se nađe u gužvi tu sad već treba imati iskustvo iz klase da se može očistiti i nastaviti jedriti bez ometanja od strane drugih.
Ja sam jedrio slično kao na Europskom i Južnoameričkom prvenstvu, držao sam jaku konstantu. Imao sam samo jedno prvo mjesto, ali konstantno sam imao dobre rezultate. Tako mi npr. zadnji plov nije bio bitan, imao sam pobjedu i bez njega, ali odjedrio sam i samo potvrdio pobjedu.
Jedrili smo na jednom privatnom posjedu, koji je kao neka velika farma. Tu su bila dva jezerca, a kažu da su u njima bili i aligatori. Nismo ih vidjeli ali rekli su nam da budemo na oprezu :)
Vlasnik je čak i prorijedio malo stabla da nam što manje smeta vjetru. Kaže da su ih posjekli oko 30% od ukupne količine.
Što se tiče vjetra, imali smo utjecaj jedne velike ciklone. Naime jedna se formirala negdje u Meksičkom zaljevu i putovala je polako prema sjeveru. To kod njih traje danima, nije kao kod nas da ciklona prođe sve u jedan dan. I kako je ciklona prolazila vjetar je pomalo išao u desno. Tako da je stalno dricavalo u tom smjeru.
Kako je na početku ciklona bila udaljenija vjetar je bio laganiji i vjetar je bio više s lijevo. Čak je i prvog dana kad smo trenirali biilo još više lijevo.
Onda je svakog dana vjetar bio 10° desnije, a najgore nam je bilo na sredini natjecanja jer je tad vjetar bio iz smjera koji je bio baš nezgodan za jedrenje.
Nakon toga je vjetar nastavio ići desno i mislim da nam je najbolje bilo baš zadnjeg dana.
Organizatori su rekli da inače vjetar kod njih puše s lijeva, paralelno s obalom, tako da je tada jezero optimalno postavljeno i najljepše je za jedriti. Ali što je tu je.
Foto: Jackeline Brignoni De Miller
Što se tiče konkurencije, uz Zvonka i Kena u vrhu su bila imena koja su se tu i očekivala. Definitivno treba istaknuti drugoplasiranog Novozelanđanina Ian Vickersa. Riječ je o dugogodišnjem IOM majstoru koji je dugo na sceni zastupljen kako sa svojim dizajnima trupova, tako i s jedrima.
Bodovno najzanimljiviji duel bio je onaj između Vickersa i Reada. Na kraju regate njih dvojica su završila s 1.1 kaznenim bodom razlike u korist Vickersa, dok im je Zvonko pobjegao za 14 bodova!
Tako je kao trećeplasirani, Read uzeo naslov najboljeg na zatvorenom dijelu Prvenstva, a drugo i trećeplasirani među Sjevernoamerikancima bili su Barr Batzer i Peter Feldman. Odmah iza njih završili su Sean Fidler, Mark Golison, Gary Boell i Steve Landeau, sve članovi USA reprezentacije na prošlom Svjetskom prvenstvu. Kompletne rezultate možete pronaći na ovom linku.
Foto: Jackeline Brignoni De Miller
Sustav po kojem se jedrilo Prvenstvo Sjeverne Amerike bio je HMS, a jedini odmak od tradicionalnog bilo je što su po uzoru na ovogodišnje Europsko i Južnoameričko prvenstvo odabrali da se jedri s gateom u orci i to onim u koji se ulazi s vanjske strane.
Nakon par jedrenja pokušalo se vratiti na "stari" sistem s orcom i offsetom, ali već u idućem jedrenju vraćeno je na gate jer su gužve na prvoj orci izrazito manje, manje je incidenata i u slučaju izbora krive strane lakša je mogućnost povratka u regatu. Jedina mana gatea, jednako kao i gate u krmi je što se ove oznake moraju postaviti preciznije nego kad je u pitanju sustav orca-offset.
A za sam kraj dva interviewa koja je Josip Marasović napravio s Ken Readom i Bruce Farrom gdje možete čuti njihova razmišljanja o klasi IOM:
